Subkulturni Fanzin,
Underground
portal... o
Slobodi, Individualizmu, Avanturi... izmenjenim stanjima na svest...


.: uPhoto :.
Vidi veliku sliku/ See full size >>
HEROJ
Srdja Aleksić - Trebinje
1966 -1993

.................photo by maniac

See All uPhoto >>
Pošalji svoj uPhoto >>



look for:


mozilla
by Laff







Corax logo..................

18. okt. '10…….....see full-->






MIOMIR GRUJIĆ - FLEKA

“Humans against killing…
sounds like
junkies against dope”


fleka FLEKE od fotografija, tekstova, video i audio materijala.. `Ljudi su ovde na loš način odlučili da prevaziđu postojeće raspoloženje i opšte okolnosti kroz pasivnost. To će pre ili posle biti prepoznato kao pogrešan način, metod...pristup.`

spiker FLEKA Mp3

- ŠIŠMIŠ RADIO 1.
- ŠIŠMIŠ RADIO 2.
- LIVE U BOŽIDARCU
- PSIHONOŠA





Katalog -->
- MANIAC DiVX FILMOVI -
razmena - exchange



Organic Grooves
ORGANIC GROOVES
Compiled & Mix By DJ LAFF
Maniac Records (2004)
___________________ Ded City
DEAD CITY RADIO
Compiled & Mix By DJ LAFF Maniac Records (2004)
....



Screaming Jay Hawkins
___________________

"Bez prisustva muzike, vreme bi bilo dugačka lista dosadnih obaveza i rokova za plaćanje."

ZAPPA ___________________

"Sloboda je ne moguca bez slobodnog vremena."

PUŠKIN


Maniac Shop

| Maniac Shop | Underground On - Line | Sex | Drugs | Rock'n'Roll | Film | Politics | Maniac Music | Concerts | Maniac Links | Games | Kolumna | Bekanismi | Dijabolik | Maniac Photo | Bez Dlake na jeziku | New Report |


22.08.2009., subota

ANA JE PROGOVORILA

Kojot

Ludilo je zamenilo tuberkulozu kao način odbrane od stvarnosti. Autotranscedencija nije više bolest pluća, već ludilo koje vodi do prosvetljenja


photo by Zoran Međo

U Krepalu ajkulu sam se uteturao pijan. Bio sam pozvan na promociju slika momka čije sam ime zaboravio i odmah su me, s vrata, ugurali u krug, duvali smo i nalivali se pivom. U neko vreme prišao mi je taj umetnik čije sam ime zaboravio, autor japanske erotike koja je, kako mi je objasnio i rukom pokazao, bila izložena… eno tamo, negde u suprotnom kraju prostorije. Uz grdan napor uspeo sam da se koncentrišem na lik plavokosog slikara, a da dobacim do erotike nisu postojale ni teoretske pretpostavke. Spuštene glave smišljao sam `vaku tipa:

- Znaš, momak, ja sam ti bitno prolupao, neki delovi mozga, shvataš… atrofija. Ne pamtim imena, brojeve, ne shvatam sadržaje. Imam samo neku predstavu o osećajima i reagujem na zvuk. Ja…

Konačno, izvalio sam samo:

- Uznemiren sam !

Nečija, mislim Vinsentova ili Savina, reinkarnacija u momentu se obrušila na mene ushićeno vrišteći:

- Znao sam da će do tebe stići moja poruka !

Stropoštali smo se povlačeći kafanski inventar za sobom na pod.
Dugo potom ispred objekta, izbačeni, unisono smo opanjkavali, ne slušajući jedan drugog, institucionalizovani misleći kadar kojem kako god da ga okreneš praziluk viri iz dupeta.
U jedan mah, ne znam odakle se stvorivši, obratila mi se prisno, očito znajući zašto to čini, rošava spodoba:

- Kaja je u gradu, pustili su je iz bolnice. Kažu da neće još dugo.

Zastao sam pred vratima zbunjen; nikada mi do tada na pamet nije došlo da pritiskanje kvake možda i nije najpouzdaniji način da se vrata otvore. Po sećanju, ova su uvek bila otključana i ušao sam:
- Ja sam Kaja iz Beotije, Mirtina najmlađa kći… sećaš se ? Dionis me je pretvorio u slepog miša i više me nikada po danu nećeš videti - piskutavim, čudesno dramatičnim glasom siktala je oronula žena u uglu polumračne sobe. Razmahujući rukama oponašala je šišmiša. Poražen, poznao sam u tom rukomašućem kosturu devojčicu kojoj sam davno posvetio stihove. Ivan i ja smo imali bend i jednom prilikom snimili baladu zbog koje se producent Bog-zna-kako bacao u nesvest od ushićenja. Prisetio sam se i pevušio…
… noćas su te pijanu izbacili iz bara pravo na ulicu… Kraljice noći prvi put te vidim, lepa si…
- Ućuti i ne gledaj me - uznemirila se Kaja - Ti znaš koliko sam bila lepa. Ne gledaj me, sedi… sedi, eno tamo - pokazala je rukom.
Smeštajući se na ponuđeno mesto osluškivao sam eho dalekog čaršijskog glasa - Kraljicu noći su pre nekoliko godina pronašli u gomili jatrisa u Srinagaru, sluđenu po izlasku iz pećine Amarnat. Od tog vremena su je lečili. Bez uspeha, očito.
- Više se ne smejem - progovorila je setno nakon nekog vremena - iz mog smeha, znaš, rađa se nečija tuga, a moja smrt će biti glas o nečijem rođenju.
Zaplakala je. Prišao sam najlepšoj devojci jedne od davnih sezona… sezona ne znam više čega. Zagrlio sam je i ćuteći odgovarao na njenu bol.
- Ja sam nocebo efekat, doktori kažu da se moji čaršavi već njišu. Bože… - uzdahnula je, krijući lice u mojoj jakni.
- Još sviraš ? - pitala je kasnije, primirivši se malo.
- Ne - gorko sam se nasmejao - ruke mi podrhtavaju - pokazao sam joj ih - muzika me iznutra razbija, a i oženjen sam, imam Anu koja neće da govori. Ivan još svira, ja mu samo ponekad dorađujem tekstove. Ja sam, Kaja, radio voditelj - nastavio sam ironično - postavljam pitanja i ne slušam odgovore…
- I šta još ?
- Mučno je, nemoj…
- Moram da čujem
- insistirala je.
- Pa dobro, ovako otprilike… Tužan sam kao starogradska pesma, pišem pisma i kako koje dovršim shvatim da nemam kome da ga pošaljem. Mislim da sam se približio nekoj crti, poblesavio sam, a ne mogu razlog vlastitom bunilu da prepoznam. U tu moju pizdariju, da sve bude još veselije, smestio se onaj Papinijev sveštenik i neprestano me podseća: smisao života je u smrti… život ćeš okusiti tek kada budeš spreman za smrt - upirući prstom u Kaju, utišanog, pretećeg glasa oponašao sam zamišljenog proroka - U stvari, taj nemir je u srcu, izleću iz njega nema pitanja, odgovori neće stići i osećam se napušten.

Lutali smo izvesno vreme, pa sam je upitao:
- Šta je sa one strane razuma ?
Nije dospela da odgovori - trgla se na zvuk koraka u hodniku, poletela je ka vratima, tiho ih zaključala i, uplašeno gledajući zamolila, prinoseći prst usnama, da budem tih. Neko je navalio na kvaku, pa je lupao po vratima i onda je taj neko odustao, promuklim basom odvalivši:
- Pizdo narkomanska, opet si se usvinjila !
Pogledao sam na sat koji je stajao preda mnom na stolu pretrpanom, tek tada sam to primetio, fotografijama. Tri ujutro. Kaja je, još uvek ćuteći, pokazala rukom da pođem. Kada sam zakoračio u hodnik panično me je zagrlila, odmakla se i pružila mi istrošeni LP:
- Ovo si davno zaboravio kod mene.
Zatečen, nespretno sam prihvatio pruženo, pogledao ploču i odmotao film - prvog Hendriksa slušao sam na njenom gramofonu… Are You Experience… Bože, koliko je vremena od tada proteklo ?

Nevoljno sam pio kafu prizivajući se posle nešto dremanja u redakciji. Čekao me je noćni, ali mi je dopao i ovaj, jutarnji programč. Epepe i narodnjaci. Okrenuo sam broj meteorologa i slušao poslovično nadrkanog Tozu:
- Koji si ti kreten ! Pa ako ti već ne možeš da spavaš ima i nas… Koga, bre, zabole za prognozu !? Kaži im da je plus dvadeset i da veje sneg ! - tresnuo je slušalicu.
- Ide šihta, lova je u izgledu - bilo je prvo što sam uputio slušaocima umesto dobrog jutra, relativno tačnog vremena i temperature vazduha. S’ one strane stakla tonac je pogledom pitao kada da startuje muziku - odmahnuo sam rukom i dao do znanja da ću malo duže na suvo da kenjam - opustio se i nastavio je da drema.
- Znate šta - produžio sam nakon uzdaha - suština anegdote koju nisam u prilici baš verno da reprodukujem jeste u tome da je čovek koji je čitao knjigu… ne znam koju knjigu… primatu… kažem, primatu koji ga je, pljuskajući se vodom nakon brijanja, upitao - šta to radi ? - odgovorio: - Za ovu vrstu higijene sapun i voda nisu nužni.
Pripaljujući cigaretu posle kratkog ha-ha-ha, napravio sam pauzu i nastavio:
- Ali, ako pretpostavimo da je ono što tumačimo kao vlastito trajanje samo delić fantazije i ako, prema tome ravnajući se, nikada nismo bili mladi i ne možemo ostariti, ni shvatiti, nego samo naslutiti suštinu igre u kojoj su naš smeh i plač iluzija… hoću da kažem opsena, onda je i tvrdnja kako za mentalnu higijenu sapun i voda nisu nužni, beznačajna. - Ponovo sam napravio predah. Ne snalazeći se više u beleškama koje sam koristio, bitno blokiran, smuljao sam nastavak:
- I uopšte, traženje pouzdanih objašnjenja za dileme ove vrste kurata je rabota, jer, na stvari možemo gledati iz bezbroj uglova, a da pri tom nije nužno dubiti na glavi, niti pomerati telo. Koga je uostalom briga zašto se Dilen Tomas ubio baš alkoholom i baš u hotelu Čelzi ? - tu sam već bio potpuno posustao i dodao još samo: - Pet je sati i šezdeset i četiri minuta. Ovo sam vam rekao umesto dobrog jutra. Ovo je vaš radio, ugodan prijem… počinjemo sa Partibrejkersima. Večeras će gost ovog radija biti Cane Partibrejker - to sam izgovarao posmatrajući tonca kako uspaničeno skače i napamet baca ploču na gramofon. Uvodni akordi… Hiljadu godina, obradovao me je.
Tri minuta i sedam sekundi kasnije uleteo je, zadihan. Očekivao sam ga…
- Sada je, zbilja, dosta tvojih sranja ! Ovo je program od kojeg svi 'leba jedemo - kakva higijena, koji Cane !? Saberi se čoveče !
- U čemu je problem ?
- najozbiljnije sam ga upitao.
Više nije bio u stanju da se kontroliše - Kako u čemu ? Jesi li Dragoslava Andrića ugurao da čita želje slušalaca ?
- Jesam.
- Jesi li penzionere huškao da grunu u Opštinu ?
- To si ti tako protumačio.
- Jesi li zajebavao slušaoce dva sata predstavljajući Voju Despotova kao Marinka Rokvića ?
- Priznajem.
- Jesi li pumpao peticiju protiv mobilizacije ?
- Govorio sam protiv rata.
- Ma nemoj ! A sada si, na Veliki petak, doveo imama da zapeva Kuran u programu…
- Muftija je zakasnio…
… govno mi se smrzlo u dupetu. Mislio sam da će ovi novi Srbi da razbiju i tebe
- podigao je palac - i mene - podigao je i kažiprst - i ovaj studio. Sve da razlupaju ! - ništa više nije podizao, nekontrolisano je mahao rukama - Bolestan si, čoveče ! Idi, leči se, radi šta hoćeš, ali od sutra da te ovde ne vidim !
Kada je, treskajući vratima naravno, otišao - pičili smo narodnjake.

Uveče sam se u studio vratio sa definitivnim osećajem da sam za taj posao pogubio motive, koncentraciju… Umor i tuga su se u meni rasprostirali kao ogromni sivi tepisi.
U sam start emisije uvalio se, došao je nenajavljen, Raša Popov. Bez nekog bitnog razloga podsetio sam ga, usred priče o učešću na nekakvom tematskom skupu te večeri, na Stevu Pešića. Tobož vedri ton zamenila je drama; mudri starac je drhteći i mlatarajući rukama pratio vlastitu, setnu priču:
- Kada sam, još u rukopisu, čitao Sarat i Vipuli, ja sam negde u jedan noću počeo da plačem i… tresao sam se plačući. To je tako bolni roman o ljubavi dvoje mladih. Došao je rat i razdvojio ih je… ta nerazumna sila rata, sila ludila ljudskog i ja sam plak'o k'o malo dete… Znate, dve godine pred Stevinu smrt u Prosvetinoj knjižari je bila promocija četiri Stevine knjige i ja sam tada za ovu knjigu rekao baš to - da sam čitajući je plak'o. Smatrao sam da Stevi, pesniku i piscu tih knjiga ne mogu da kažem - udahnuo je i u cugu ironično izgovorio -
ovodelokojeserioznimzahvatomupsihologijutraumatizovaneporodicezadireusam- ubitegzistencije… Naravno da nisam mogao tako da mu kažem kompliment… Znate šta je rekao Van Gog ? - i pogledom je, okrenuvši se prema meni, postavio to pitanje, pa je nečekajući mogući odgovor nastavio - Dakle, Van Gog je rekao da stvara umetnost koja će da gane ljude. I Steva Pešić je stvarao umetnost koja će da nas gane. Mene je ganuo i ja volim što je to tako…
Kasnije je došao najavljeni Cane, primećujući da je naziv emisije kretenski:
- Baš-nam-je-le-po-ta-ko-nam-i-tre-ba…E, to baš može da se upotrebi !
Izbegavao sam ga do ulaska u studio; nisam hteo vlastita sranja da prenosim na njega. Bio je bolestan i posle duže pauze ponovo je radio sa Brejkersima, ne krijući da od tog povratka dosta očekuje. Smislio sam nekakav koncept razgovora i… u startu zabrljao stvar pominjući Hendriksa i Mladenovića.
- Fuj ! Da ne čuje zlo… Pa ja sam, ljudi, živ ! - odletelo je u etar. Kasnije se prisećao, što me je jedino istinski i zanimalo, kako su uradili Hiljadu godina:
- Manzanera je, znaš, seo i počeo da svira taj ritam. On je dao taj zuk i onda je počelo zezanje. Anton se prilepio, ja sa nekim rečima, Ljuba je dodao nešto ritmu i sve je krenulo, tako… kombo. To ti je, u stvari, pojam jednog dana. Znaš ono - probudiš se, pa kao, pitaš se šta će ti doneti dan… kako teče taj dan. Ide jutro, podne, veče, noć… kao rađanje i smrt. Nismo mi to svesno radili - samo zatvoriš oči i pustiš da ti se odmotava. Pratiš svoj ritam, redosled. Mi smo imali taj neki energetski zapis strahovito jak. Bili smo bend sa stavom… iskustveni - odmakao se od mikrofona zacenjujući se od smeha - Živela jednostavnost, dragi slušaoci ! - smirio se i nastavio - Furali smo se na nadahnuće. Nije kod nas bilo toliko revolta koliko su ljudi mislili, jer, višak revolta ubija nadahnuće. Mi smo bili upućeni na sebe, bili smo usamljeni, čoveče ! Mi smo otkidali. Znaš ono - cirka, duvanje… Pratili smo nagon, instinkt, palili smo se na tu iluminaciju rokenrola. Nas je publika morala da voli, jer nismo sakrivali raspoloženja - završavao je utišavajući glas - eto, to je kao taj jedan dan, tih Hiljadu godina… hoću sad i hoću sve - pratio je refren koji je postupno pojačavan u zvučnicima.
Pričali smo više od sat vremena bez ikakvog reda, predstavili novi CD, najavili promotivne svirke, pozdravili se, ja sam sa uobičajenim - Jebešsrpskudomaćinskuću - bezpločeDžimijaHendriksa - odjavio program i… kada sam ušao u lift i krenuo naniže, shvatio sam da se u taj studio više neću vratiti i da, ako sam to zaista ikada i bio, više nisam radio voditelj.


Napolju je, kako to u knjigama i filmovima biva, lila kiša. Pljusak. Pitajući se po hiljaditi put šta se to sa mnom zbiva i šta je sve ovo oko mene - krenuo sam u pogrešnom pravcu, to pamtim, i moguće da je u to gluvo doba i bilo ljudi na ulici, ali se toga ne sećam.

- Možete li samo malo da se zadržite ? - upitala me je sutradan Anina vaspitačica. Kada sam pokazao dobru volju, povela me je u radnu sobu i pokazala nekoliko crteža. Čiča Gliše u bezbroj varijanti; ogromne glave, ruke po svoj širini hartije, šareno, veselo… Posle ko zna koliko vremena iskreno sam se nečemu radovao. Gospođa me je zabrinuto posmatrala.
- Pogledajte i ovo - pružila mi je list hartije na kojem sam ugledao nevešto nacrtanu kuću.
- U čemu je problem ? - upitao sam.
- Ja sam deci rekla da crtaju porodicu, a Ana je nacrtala ovo - značajno je naglasila to ovo, lupkajući rukom po crtežu, a onda je, oprezno, kao da saopštava okultnu tajnu, dodala:
- Ana samo ćuti. Ana neće da govori !
Umirio sam brižnu ženu obećanjem da ću pokušati da razgovaram sa Anom i brzo se udaljio prikrivajući ushićenje - shvatio sam - Anina porodica je bila u onoj kući. Moja sreća bi sirotu ženu povredila.


Te večeri su mi nemiri prerasli u panični strah. Osvrtao sam se uznevereno po stanu, tražeći nešto što nije bila ni stvar, ni poruka. To nešto je odnekuda zvalo, negde me očekivalo. Slutio sam i imao bolan osećaj, ludačku groznicu - traži ! Preturao sam po bitnim knjigama i u jednom momentu nesvesno stavio na gramofon ploču koju sam doneo od Kaje - već kod prvih tonova odnazad, iz podsvesti verujem, vratili su mi se, ne situacije i likovi, osećaji i prostor koji nikada neću moći da dočaram. Nikome.
Doživljaj je bio prejak i pozvao sam Zlatka:
- Mislim da ludim .
- Baš si našao savetodavca
- pokušao je da me smiri - ja sam doktor za šuljeve, ali vidi… Čitao sam nedavno jednu Zontagovu studiju, Bolest kao metafora se zove i, eto, uhvati se za to. Ako i ludiš, kako kažeš, nije strašno. Prema njoj, ludilo je zamenilo tuberkulozu, ona ga tumači kao način odbrane od stvarnosti. Autotranscedencija nije više bolest pluća, već to tvoje ludilo. Ludilo vodi do prosvetljenja.
Nije me umirio, mada su mi se njegove reči motale po glavi… sudarale se i mimoilazile sa paranoičnim upozoravanjem Mihajla Pantića - otišao sam na promociju njegove nove zbirke pripovedaka:
- Mi smo, vidite, u strašnom komunikacijskom ćorsokaku. Nismo više u stanju da razlučimo šta je šta i šta kome pripada. Ja često govorim na televiziji kao recenzent knjiga. Stave me pred kameru i ja pet minuta gledam u tu kameru i pričam nešto… Nit' znam kome se obraćam, niti znam šta govorim. Smrt nam je oglašena na televiziji, upravo u emisijama koje tobož govore o književnosti i ja, eto, u tome učestvujem.
Nisam izdržao do kraja, vratio sam se u stan, seo za sto i posmatrao - predamnom je bio bokal sa rashlađenim čajem. Predamnom je bila posuda od stakla i breskve u njoj, pa gomila hartije po kojoj sam ranije nešto pisao i još jedna po kojoj nisam pisao ništa. Posmatrao sam jaknu koju sam obukao, pa skinuo te večeri. Bila je prebačena preko naslona stolice i odslikavala je figuru - ako je to bila moja figura, ako sam to bio ja, igrao sam se, slika je bila verna - u jakni nije bilo ničega.
Ponovo sam slušao Hendriksa i počeo, zapanjen, da se pomeram ka zidu koji je bio predamnom. Prošao sam kroz njega bez poteškoća i ponovo dospeo u onaj prostor i bio ispunjen onim osećajem. Nelagodnost mi je činio pokušaj da odredim vreme u kojem sam.


Spazio sam napukli krug, kao konture sunca na platnu po kojem je brzim potezima, grozničavo, boje razmazivao razbarušeni starac. Nestvarna slika. Sa veće udaljenosti moguće i pastoralna - štafelaj u polju, trave i šuma nedaleko.
Obilaznim putem sam se vraćao sa Predovog Krsta na Kaluđerske Bare; za ovo doba i ovu planinu jara je bila retko paklena . Pobegao sam iz grada u visinu očekujući da će me ponovljeno iskustvo umiriti - hteo sam da opet budem beznačajan u srcu stare šume na Omaru, da čujem praglas koji sam, davno, zatečen neočekivanim iskustvom prihvatio kao put u spokoj, u nešto beskrajno široko i smisleno.
Posmatrao sam ustreptalog slikara - poskakivao je, očito vođen nekom melodijom iznutra, mrmljao je, spuštao i naglo podizao glavu. Ruke su pratile ovaj šamanski ritual. Tiho sam, nem, produžio dalje, osvrćući se povremeno.
- Da li u onoj šumi neko seče drva ? Jeste li videli ljude, tražim oca - ja sam iz Andrića kolibe…
Preda mnom je kraj potoka koji sam preskočio i u koji sam do tada zagazio nebrojeno puta stajala devojčica duge, plave kose. Bosa. Neuobičajeno za planinu. Odgovorio sam da ne pamtim poslednji susret sa ljudima i upitao je za sumanutog slikara.
- Pojavljuje se povremeno, niko ne zna ko je on. Poklonio mi je ovo - pružila mi je komadić hartije na kojem je bio nažvrljan isti onakav, napukli krug. Sitnim, kaligrafskim slovima oko njega je pisalo: Autizam ludih postao je herojski, hiperzdravi odgovor na jedan neautentičan svet.
- Leing !
- u trenu mi je svanulo. Okrenuo sam se i pogledao - slikara više nije bilo u polju. Na mestu na kojem je do tada stajao ugledao sam kamen. Vratio sam se i pogledao krajputaš koji je do tada bio zaklonjen štafelajem; tako sam to protumačio, čudeći se da ga ranije nisam video. Tragovi uklesanih slova i ornamenata jedva su se nazirali i nije mi pošlo za rukom ništa da rastumačim.
Sat kasnije i nekoliko livada dalje Matrona me je odmakla od starog hrasta:
- Pređi ovde, tu u šareni hlad, tamo ćeš se prehladiti. Hrizostom te je tražio. Počinuo je, ima mesec dana… čuo si ? Uđi u kapelu i pripali sveću.
- Nisam sve upamtila
- produžila je kada sam izišao iz kapele - rekao je da ti kažem kako mi vreme pogrešno merimo - rađamo se, zapravo, iskusni i idemo prema početku. Pričao je i o tom početku, o nekom izvoru, ali nisam shvatila. Ti znaš da nisam pismena.
Sklapale su mi se oči, odlazio sam lagano. U san, razmišljajući o nečemu što sam tih dana čitao… o suncu koje razbija san, budi nas, prekida iluziju ili… Osetio sam kako me Matrona pokriva nečim toplim. Bio sam zaštićen i spokojan.
Kada sam se probudio, sunce je bilo na izlasku. U daljini sam video staru monahinju - vraćala je ovce sa paše. Nisam je sačekao. Nešto me je vuklo nazad u grad, drugo nešto govorilo je - ostani, ovo je tvoj dom…
U autobusu kojim sam se vraćao povremeni rekreativci srali su o božanstvenom vazduhu i straaašnom i skupom kajmaku.


Ne znam kada je ni kako Ivan ušao, tek, sedeo je kraj mene. Prepoznao sam način na koji je ćutao. Cerekao se kasnije i zajedljivo zapitkivao:
- Šta to šušti, pucketa i krcka ? Jel' to nekome frka, pa sluša Hendriksa ?
Nisam reagovao, pa je produžio:
- Šta ima na tom zidu u koji neprekidno buljiš ?
- Gledam kroz njega
- bezvoljno sam odgovorio.
Zid, onaj kroz koji sam već proletao, bio je naspram mene, u susednoj sobi. Ovlažio je, izbila je šalitra ili tako nešto, pojavile su se tamne mrlje čudnih oblika. Slike su bile poskidane i dugo sam smišljao načine da ga obojim. Pričao sam mu o tome i objasnio da sam odustao jer, shvatio sam, vremenom bi boja izbledela ili bi opet ta šalitra, ili kako se to već zove, usrala stvar.
- I ti ga, dakle, dematerijalizuješ, pa razgledaš okolinu ? - zajebavao je.
- Da.
- Šta sada vidiš ?
- Pusti to, ima i drugih tema za razgovor.
- Neću odustati, šta vidiš ?

Nije odustao i rekao sam mu da vidim zgradu, u zgradi sobu…
- Šta vidiš u sobi ?
- Vidim … vidim Hendriksa
- predao sam se i odgovorio, uznemiren njegovim zapitkivanjem - okačili mu sliku na zid, kao ikonu.
- Šta još ?
- U sobi spava dete.
- Jesi li odlazio tamo ?
- nastavljao je mučenje.
Okrenuo sam se prema njemu i opazio kako me sada zabrinuto posmatra.
- Nisam, ali osećam da ću sada otići - odgovorio sam.
Zacenio se od smeha - Pazi samo da se ne razlupaš kao Basara kada je išao u klozet.
Kada sam se vratio, zapanjen, shvativši konačno, navalio je da mu sve ispričam…

- E, još samo fantome nisam sretao. Kako si se ovde stvorio ?
- Otkinuo sam na 3rd Stone From Sun, šta ti je trebalo ono sa surfom ?
- Tako samo osetio, ja ga zaista posle nisam čuo.
- Šta radi ovo dete ?
- Vidiš, valjda, spava.
- A kada ne spava, šta radi ?
- Slika raspuklo sunce i posle širi kosu po njemu.
- Siđi dole i pronađi mi to sunce, hoću da ga vidim.
- Slušaj, zajebi ta vudu sranja i vuci dupe odavde…



Neko vreme smo sadržajno ćutali. To je bio naš stari štos. Onda me je molio da mu dam neku od pesama, neki tekst da završi ploču; bio je u buli s' vremenom, sa lovom, bilo mu je hitno, bio je bez ideje.
Dodao sam mu hartiju, olovku i lagano govorio. Pažljivo je beležio. Kada sam završio ćutao je, čudno, i onda pretećim glasom upitao:
- Znaš šta si ti ?
- Znam
- spremno sam odgovorio - gomila havarisanog repromaterijala. Tražim u tom đubretu neko malo, nesagorelo parče da od njega napravim makar tranzistor ili trotinet, bilo šta… Mislim, neki trag za mnom da ostane.
- Ne. Ti si naduvani kreten ! Kako ja za ovo sranje da napišem muziku ? Šta ovo predstavlja uopšte ? Kada si ovo izmajmunisao ?
- Ovog časa, došlo mi je baš to da kažem.
- Pokušaj bar da objasniš. Ovo su šifre, čoveče ! Slušaj
- teatralno, uzdignute ruke, naglašavajući slogove čitao je, ogorčen:
- Nije to pred tobom kamen, to je čovek kojem su trave šapnule tajnu nad tajnama. Slikao je raspuklo sunce raspamećen pesmom vetrova. U danu leta na izmaku odao je tu tajnu pustom drumu i preobratio se u kamen krajputaš po kojem je pala rosa. Dirnula ju je devojčica koju su iste trave opomenule - svaka kap rose suza je za raspuklim suncem koje je ovaj kamen koji nije kamen slikao. Pred tobom je dete koje zna da čuva tajnu nad tajnama… - Ja ovo ne shvatam !
- Ni ja
- umorno sam odgovorio. Dao sam mu kasnije dva stara, tugaljiva i dosadna teksta. Ni to ga nije zadovoljilo i onda sam ga oterao u pizdu materinu da tamo traži Marinu Tucaković da mu piše vedre i vesele tekstove pristojne metrike.


Deca su u sobi pravila figurice od testa, prepirala se i kikotala. Ana je sedela po strani, u uglu. U ruci je držala već oblikovanu kuglicu. Doterivala ju je prstima. Netremice me je posmatrala i… ćutala. Posmatrao sam i ja nju, kao hipnotisan. Nisam se usudio bilo šta da je upitam.
Kasnije, iz rerne su izvađene osušene figurice fantastičnih, teško opisivih oblika i… Anina kuglica. Mackanje bojama po stvrdlom testu poduže je trajalo. Po odeći, licu i rukama izbrljana deca su odlučila - Anina kuglica je sunce i obojili su je u žuto.
Ana je i dalje ćutala; nije se bunila. Samo je, širom otvorenih očiju, pratila igru. Osetio sam da je bila zbunjena, mada to ničim nije pokazivala.


Ivan me je nazvao telefonom - drao se kao sumanut:
- Ono tvoje sunce, znaš… smislio sam. Jebeš ploču, radim od toga dramu ! Za pozorište, kao ono Lirijevo zezanje sa Hristom u Fragmentima. Slušaj - vikao je - sunce je skenjani duh. Možda ću to raditi kao mjuzikl… Raspuklo sunce preko cele bine, mrak, a nedge dole će da čuči Sveti Augustin i da greje dupe termoforom. Hladno je, jaja su mu se zaledila, pa se bina rotira, svetla, bljesak, laseri… bole oči. Masovka ! Milion razdraganih morona u šarenim gaćama pevaju himnu ničemu. Deru se, uši se raspadaju. Siti su, zadrigli, a preko cele bine… slušaj ovo… zlatni radijator ! Toplo im je, čoveče, i jebe im se za Augustina i to tvoje sunce.
Ćutao sam, zabezeknut. Urlao je, još uvek u ekstazi:
- Treba mi ključ, kaži mi rešenje !
Razmišljao sam malo i pokušao da ga dovedem svesti:
- Ne znam, Ivane, veruj mi. To mi je izletelo i sada i sam jurim odgovor. Ne spavam, šetam i buljim u zid.
Bio sam u groznici. Od njegovog prošlog dolaska nisam bio u stanju da zavirim iza mrlja na zidu. U glavi mi je tutnjalo; nije bila glavobolja, tutnjalo je. U glavi mi je bila željeznička stanica, odlazili su i dolazili vozovi; u glavi su mi bili najveći aerodromi, uzletali su i sletali avioni; u glavi mi je bila prva linija fronta - detonacije !
Šta je prolazilo kroz mene ? Blagim pokretima sam dodirivao zid, šaptao, udarao pesnicama po njemu, grebao i urlao… Love Of Confusion, Can You See Me, May This Be Love… Sluđeni komšiluk. Uzalud.


Ana je bila sam u sobi. Šarala je olovkom po papiru, a po podu su bile razbacane figurice od testa i ostaci zgažene, žute kuglice. Gledala me je i… ćutala. Stigla me je tuga, uhvatio strah… shvatio sam da je gledala kroz mene. Provalile su suze koje nisam ni pokušao da zadržim.
- Ako znaš, reci mi...
Još neko vreme je bezizražajno gledala, pa je nešto žvrljala po hartiji, prišla i pružila mi je. Gledao sam, onoliko sluđen, u nevešto ispisana slova - Sunce je srce i nije žuto.

- Došao sam da ti kažem…
… da odlaziš…
… ne zezaj. Na stvar su se navukli najjači
-. značajno rastežući i naglašavajući slova izgovorio je ime reditelja Garancijeuspeha što me, mimo njegovog očekivanja, ni najmanje nije uzbudilo. Histerično je komentarisao tekstove iz nekih novina - Veliki projekat još većeg reditelja, šamar tradiciji, mladi, inventivni dramaturg…
- Držim ih u uverenju kako stvar imam urađenu do kraja. Ti ne shvataš koliko je ljudi, koliko love u to uletelo ! Stisni dupe, majmune… Evo, olovka, evo i papir. Viči, pevaj, šapući, plači… radi šta god hoćeš, ali kaži !

Uplašeno sam ga gledao i… ćutao.
- Reci mi makar naslov - pretio je.
- Ana je progovorila - čuo sam sebe kako nesigurno odgovaram.
- Kakva Ana, vole ! - kidisao je na mene - ne zajebavaj me, razlupaću te ! - vrištao je.
Konačno, smirio se i neko vreme smo ćutali, pa sam pokušao da mu dočaram vlastitu muku. Gledao me je zabezeknuto:
- Pa ti stvarno ne znaš ?
- Razbijen sam, shvati. Tražim. Umreću ako ne saznam. A ako samo nešto naslutim, obećavam, tebi ću jedino reći… Jebalo te pozorište i svi veliki reditelji !

Shvatio je da je zasrao stvar i iz džepa izvukao knjižicu:
- Bio sam na Sajmu knjiga. Matorom prdonji je trebalo uručiti nagradu za roman dekade. Haos, čoveče, sve moj do moga ljubitelj i poznavalac… i onda su neki zajebanti koji su radili neku pizdariju za decu na susednom štandu toliko larmali i odvrtali te neke dečije pesmice preko razglasa da… Matori je popizdio i pokupio se sav ispuvan sa svetkovine. Iskoristio sam gužvu - značajno je pokazao knjižicu - i ovo maznuo za tebe. De Profundis ! Znam da to dugo tražiš…
- Kasniš, otvori trideset i šestu stranu.

Blenuo je u mene, pa tražio tu stranu, čitao je, a ja sam ga mičući usnama pratio. Uskladili smo se, kao molitvu da izgovaramo:
… ...u daljnoj daljini kao najčistije biserno zrno, vidi se Božija varoš. Ona je tako čudnovata, da bi, čini se dete moglo otići do nje jednog letnjeg dana. I dete bi moglo. Ali sa mnom, i sa onima što su kao ja, drukčije stoji. Čovek može sebi u izvesnom trenutku potpuno predstaviti neku stvar, ali je opet gubi u dugim časovima koji olovnim korakom stižu. Tako je teško zadržati "visinu do kojih se duša s pravom penje". Naše misli se kreću u večnosti, ali mi se krećemo sporo u vremenu…


Taj poziv sam slutio - podigao sam slušalicu u trenu, zvono se nije čestito ni oglasilo:
- Danas me vode, više se neću vratiti - uprkos stravičnoj promeni, prepoznao sam Kajin glas - Nisam ti odgovorila na pitanje. Slušaj, sa one strane razuma je druga vrsta razuma. Ako to ikada iskusiš, ako saznaš, nema ti povratka. Odustani, ljubim te.
Ležao sam, prazan, buljio u strop i igrao se njenim glasom. Sklapao od drhtavih reči melodiju. Posle nekog vremena sa dna depresije podigao me je glas sa radija odvrnutog u susednoj sobi:
… dramaturg vanserijskog dara… bol i neverica… reditelj, Garancijauspeha premijerno igranje Snova Svetog Augustina posvećuje danas preminulom…
Histerično sam prevrtao po džepovima, rasturio imenik, urlajući se bacio na telefon:
- Molim vas… hitno je, samo na kratko…
- Budite ljubazni, sačekajte malo
- odcvrkutao je umilni glas posle kojega je u krug trčao na plastici odsvirani menuet…
- Jebao vas Bokerini ! - pretio sam. Nikoga nije bilo da me čuje. Konačno, sa dostojanstvenim - Izvolite - oglasio se Garancijauspeha.
Blokirao sam i tresnuo slušalicu - kako konja da zamolim da nabije u vlastito dupe Snove Svetog Augustina ? Bacio sam se na ležaj i buljio u zid… I Don't Live Today… brejk i završnica. Poleteo sam bez najave. Nestale su mrlje, šalitra ili kako se to već zove, cigle, zid…


- Šta te je sad ispalilo ?
Rekao sam mu.
- Uuuu, to smo u cugu svirali, sa tom pauzom. Samo tada u tom tempu. Ludilo ! Predosetio sam da neću dočekati neki od sutrašnjih dana.
- Gde je dete ?
- Eno, spava.
- Još slika raspuklo sunce ?
- Da.

Ćutali smo izvesno vreme i onda mi je sinulo:
- Kojom bojom slika to sunce ? - upitao sam.
- Kako kojom ? Crvenom - samo idioti vide žuto sunce !

Nekoliko dana sam, ne napuštajući sobu, ispisivao gomile hartije; smišljao, izgubivši predstavu o vremenu, patetičnu sagu o jeseni, elegiju koja se projektuje u srcu, zamislio sonet o ljubavi, pisao bajku o slobodi, raspisivao slova, izmišljao reči, obrtao ih i sklapao neobične rečenice, gradio nestvarne situacije, nove svetove , strasno ponirao u nemoguće prostore i… zgužvao, konačno, tu hrpu suludog, to mnogo ničega.
Ustao sam, hodnikom odšetao do vrata dečije sobe i lagano ih otvorio… Deca su žagorila ne primećujući me. Ana me je u neko doba opazila i pomerila usne. Produžio sam hodnikom i osetio za sobom, video sam to kao jasno doslikani prostor, tajac, a onda je usledila dečija vriska:
- Ana je progovorila !
Čuo sam kako razgovetno izgovara:
- Otišao je, neće se vratiti…
Bez žurbe i ne preterano lagano otvorio sam vrata, prekoračio prag i krenuo niz ulicu.


Pogovor

Ana je progovorila uobličena je u celinu od fragmenata u dahu pisanih krajem devedesetih godina u periodu kada se autor, gubeći identitet, počeo predstavljati nadimkom iz gimnazijskih dana.
Budući da nije pisao motivisan literarnim ambicijama odbio je sugestije da mnoštvo čitaocima nejasnih pojmova zasebno rastumači.
Od pokušaja da ispoštuje pravila izdavačke delatnosti i angažuje recezente takođe je odustao, jer tumačenja kako je pisao esej o ludilu i tumačio premijernu ploču Iskustva Džimija Hendriksa nije smatrao adekvatnim, budući da mu je stvaralački nemir u tom periodu imao predznak grozničavog osećanja ljubavi.

Kojot 1998.

Autizam ludih
postao je herojski,
hiperzdravi odgovor
na jedan neautentičan svet.

Pogovoru pogovor

Hajde da ispoštujem Đokinu želju i da se ne igram recezenta, već da vas ostavim na miru da doživljavate ove tekstove kako vama odgovara. Šta su oni za njega značili, ja ne mogu u potpunosti da razumem, a to ni ne želim. Znam šta oni za mene znače, a to je reč iz duše Đorđa Vojnovića Kojota.
Ipak bi trebalo napomenuti da postoji i kasnija, duža verzija Ane koja se nastavlja prilagođenom verzijom priče Njenjere, koju je Đorđe u ovom razdoblju napisao. Nadam se da će biti prilike da se i ovaj kratki nastavak objavi.
Iako objavljivanje ove priče nije bilo planirano zbog raznih nepovoljnih spletova okolnosti koji su česti u našem gradu i državi, sebi sam dao za pravo da na dan 28.8.2009. godine, šezdeseti rođendan Đorđa Vojnovića pošaljem ovaj tekst Manijaku i zamolim ga da ga postavi na blog i podeli sa svima.
Izvinjavam se tati što sam bez pitanja objavio njegovu knjigu, a još više što sam mu (javno) obeležio rođendan.

Miloš Vojnović



"ANA JE PROGOVORILA" - Nastavak -->

- 00:01 - Komentari (8) - Print - # - Forum - top - uslovi komentarisanja -

<< Arhiva >>



________________________


maniac arhiva 10'
Arhiva
Januar | Februar | Mart | April | Maj | Jun | Jul | Avgust | Septembar |
Arhiva
maniac arhiva 09'
Arhiva
Januar | Februar | Mart | April | Maj | Jun | Jul | Avgust | Septembar | Oktobar | Novembar | Decembar |
Arhiva
maniac arhiva 08'
Arhiva
Januar | Februar | Mart | April | Maj | Jun | Jul | Avgust | Septembar| Oktobar| Novembar| Decembar
Arhiva
maniac arhiva 07'
Arhiva
Januar | Februar | Mart | April| Maj | Jun | Jul | Avgust | Septembar | Oktobar | Novembar | Decembar
Arhiva
Arhiva
maniac arhiva 06'
Arhiva
Januar | Februar | Mart | April | Maj | Jun | Jul | Avgust | Septembar | Oktobar | Novembar | Decembar
Arhiva
Arhiva
maniac arhiva 05'
Arhiva
Januar | Februar | Mart | April | Maj | Jun | Jul | Avgust | Septembar | Oktobar | Novembar | Decembar
Arhiva
Arhiva
maniac arhiva 04'
Arhiva
Januar | Februar | Mart | April | | Maj | Jun | Jul | Avgust | Septembar | Oktobar | Novembar | Decembar


________________________

Idi na vrh strane >>


..About Us++++++++English
+++++
+++++
Knjiga utisaka
+++++
Upiši se u knjigu


Contact Us++++++++RSS




ĐOKA VOJNOVIĆ
KOJOT

ĐOKA VOJNOVIĆ - KOJOT
Radio KOJOT 107,3 MHz

Djoka KOJOT

Dan.. ..Brian Jones

Rekli su o Đoki, upiši se..

`U letnje veče 1973 godine, u sobi “pod kiriju” negde u belom svetu “cedili” smo poslednju kriglu piva slučajni poznanik Kris i ja, i … Kris mi se kleo, kako u njegovom kraju, negde na jugu Sjedinjenih Država, hara “najbolja ROK grupa sveta” ALLMAN BROTHERS BAND..` Dalje..

Džuboks 76’ - br.23 str.31

Đorđe VOJNOVIĆ





Pera bez dlake >>




MANIAC MOVIE
- behind the camera -


neprijatelj
NEPRIJATELJ
Reditelj: Dejan Zečević
2o1og.


žena
NEKA OSTANE MEĐU NAMA
Reditelj: Rajko Grlić
2oo9g.


žena
ŽENA SA SLOMLJENIM NOSEM
Reditelj: Srdjan Koljević 2oo8g.


besa
BESA
Reditelj: Srdjan Karanović 2oo8g.


Mile protiv tranzicije
MILE vs TRANZICIJA
Reditelji: Raša Andrić i Ivan Živković 2oo7g.


LJUBAV I DRUGI ZLOČINI
LJUBAV I DRUGI ZLOČINI
Reditelj: Stefan Arsenijević 2oo7g.


ČETVRTI ČOVEK
ČETVRTI ČOVEK
Reditelj: Dejan Zečević 2oo7g.


S.O.S.
S.O.S. SPASITE SVOJE DUŠE
Reditelj: Slobodan Šijan 2oo6g.


KLOPKA
KLOPKA
Reditelj: Srdan Golubović 2oo6g.


SUTRA UJUTRU
SUTRA UJUTRU
Reditelj: Oleg Novković 2oo5g.


SIVI KAMION CRVENE BOJE
SIVI KAMION CRVENE BOJE
Reditelj: Srđan Koljević 2oo4g.


KAD PORASTEM BIĆU KENGUR
KAD PORASTEM BIĆU KENGUR
Reditelj: Raša Andrić 2oo3g.


SJAJ U OČIMA
SJAJ U OČIMA
Reditelj: Srđan Karanović 2oo2g.


MALA NOĆNA MUZIKA
MALA NOĆNA MUZIKA
Reditelj: Dejan Zečević 2oo1g.


Apsolutnih sto
APSOLUTNIH STO
Reditelj: Srdan Golubović 2ooog.


Munje
MUNJE
Reditelj: Raša Andrić 1999g.


Mehanizam
MEHANIZAM
Reditelj: Đorđe Milosavljević 1999g.


photo by maniac



sound

SOUNDTRACK MESECA

ŠTA SE TO SLUŠA U REDAKCIJI MANIACA, ovih dana:


0.0. Emmanuel Jal - Kuar (Henrik Schwarz Remix)
0.0. Henrik Schwarz - Walkmusic
0.0. Lucinda Slim & The Lone Stars - All This Time
0.0. The Noisettes - Never Forget You
0.0. Jazzanova - Morning Scapes (feat. Bembe Segue)
0.0. Fever Ray - If I Had A Heart
0.0. DAVID HOLMES - I Heard Wonders
0.0. PANDA BEAR - Bros
0.0. Bamboos - King of the Rodeo
0.0. Tricky - Slow
0.0. Medeski Martin & Wood - Let's Go Everywhere
0.0. Jens Lekman - Sipping On The Sweet Nectar
0.0. UNDERWORLD - Beautiful Burnout
0.0. The Elements Of Life feat Anane - One Dream ( Big Game Mix)
0.0. SLOW TRAIN - soul-sexing_the_cherry
0.0. Tim Buckley - Sweet Surrender
0.0. Mario Biondi - this_is_what_you_are
0.0. Lily Allen - Everybody's Changing
0.0. Richard Hawley - Tonight The Streets Are Ours
0.0.RAW Artistic Soul‘The Light’ ft Ursula Rucker)
0.0. AMY WINEHOUSE - You Know I'm No Good
0.0.HOLLERTRONIX - Gold Digger (diplo Remix)
0.0.Le Volume Courbe - ain't got no. . . i got life
0.0.Keith Jarrett - Over The Rainbow 0.0.HANSOME BOY MODELING SCHOOL - Class System (feat. Jullie Cruise&Pharell)
0.0.ZERO 7 - This Fine Social Scene
0.0.URSULA RUCKER - Rant (Hot In Here) Ft. Malene Younglad
0.0.MATTHEW HERBERT - down
0.0.Richard Thompson - Oops, I Did It Again (live)
0.0.BEATLE BARKERS - I Feel Fine
0.0.RICHARD HAWLEY - the ocean
0.0.NICOLE WILLIS - if this ain't love..
0.0.JEFF PARKER - beanstalk
0.0.NOSTALGIA 77 - 7 nation army
0.0.[B]SOIL and PIMP SESSIONS - Stinger
0.1.TRANS AM - I Want It All
0.3.SYLK 130 & King Britt - Pistol Grip Pump
0.4.CARMEN McCRAE - Just A Little Lovin' (GB Remix)
0.6.the RAVEONETTES - Love in a Trash Can
0.7.FREEDOM SATELLITE - running fast[/I] feat.Kudra Owens
0.9.CARIBOU - Yeti
1.2.JOHN LURIE - Big Trouble
1.5.LIFE BOOGIE - Bobby's Job
1.6.ALIF TREE - Somewhere
1.9.PINK MARTINI - U Plavu Zoru
2.0.SHOCKING BLUE - Love Buzz
2.1.TELEPOPMUSIK - into_everything
3.0.PEGGY HONEYWELL - All Shoock Up
3.2.DJ RUPTURE - Mole in the Ground
3.3.CRATE SOUL BROTHERS - Flying down to RIO
3.9.SCREAMING JAY HAWKINS - Africa Gone Funky
4.0.WAYNE COUNTRY and ELECTRIC CHAIRS - Fuck Off
4.1.TIM DELUXE - Choose Something Like Star
5.0.OSCAR SULLEY BAND - Bukom Mashie
5.5.JAMES BROWN - Funky Drummer
6.0.DJ GREGORY - The Joburg Theme
7.2.PSYCHONAUTS (james lavelle) - cyrcles
8.0.FLUNK - all day and all the night
9.1.LADY SAW - If I Was A Rich Girl
10.3.STEVE & EYDIE - black hole sun
10.4.TELEX - rock around the clock


WEEKLY TOP 10

DOMAĆA kratka:

0.0. KarnevalLjubav
0.0. Petrol - Sve jedno je (Banana Rave Remix)
0.0. KIRIL feat MC Wasp & Rucl - Jungle Shadow
0.0. SVI NA POD! ft. ZOJA - Bugi Vugi
0.0. AJS NIGRUTIN - Jagodice Sondice
0.0. RAMBO AMADEUS - Urbano
0.0. SVI na POD! - Afrikanac iz Beograda >>>
0.0. PIKNIK - Miš, Puž i Ker
0.0. GORIBOR - Dalajlama me se sećaš >>>
0.0. PIKNIK - 'O da'
0.0. KATARAINA KAČUNKOVIĆ - Morning
0.0. BEOGRADSKI SINDIKAT - Oni Su download
0.1.MARcELO – Šarada
0.2.The BEAT FLEET - Nostalgična
0.3.RAMBO AMADEUS - Demode
0.4.E-PLAY - Prava stvar
0.5.DZA ILI BU - Opasne Igre
0.6.DARKWOOD DUB - Melos
0.0.Belgradeyard Sound System - Munchies (I-Wolf rmx)
0.7.RAMBO AMADEUS - Jedno Te Isto
0.8.EDO MAAJKA - Dragi Moj Vlado
0.9.BOBAN PETROVIC - Žur
1.ZDENKA KOVACICEK - Kobra
2.SABAN BAJRAMOVIC - Pitao sam malog puza
3.GABI NOVAK - Pjesma je bila zivot moj
4.K.I.M. BAND - Teraj po svome
5.LACNI FRANC - Jutri bom pojca razbiu
6.BIJELO DUGME - Ovaj Ples Dame Biraju
7.MARINA PERAZIC & REX ILUSIVI - Plava Jutra
8.BOBAN MARKOVIC - Disko Dzumbus (Live)
9.PRELE - Majko,majko,vidi na sta liči tvoj sin
10.LACNI FRANC - Vaterpolist
___________________


Polni organ u žena na svim (skoro svim) jezicima:
++++++











| Home | Music | Photo Galleries | Download | Dijabolik | Bekanismi | Kolumna | YouTube | Facebook | MySpace | O nama | Kontakt | RSS | English |


Copyright © 2004-2010. MANIAC.blog. Sva prava su zadržana. Nijedan deo materijala ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja izdavača.
Izuzetak su novinari koji mogu koristiti izvode i citate u svojim tekstovima uz obavezno navođenje imena i web adrese Maniaca.


Free counter and web stats